KONCERT I SVEČANA DODJELA NAGRADA NAKON IV DRŽAVNOG TAKMIČENJA

“Večeras ne govorimo samo o rezultatima jednog takmičenja, govorimo o nečemu mnogo dubljem, o stvaranju identiteta kroz zvuk, o tišini tišini koja prethodi prvom tonu i u tom trenutku kada učenik na sceni više nije samo učenik, već interpretator duha jednog vremena, kompozitora i svijeta. Svaki od vas, dragi učenici, večeras i tokom takmičenja stajao pred publikom, ne samo sa notama na pultu, već sa sobom ranjivim, iskrenim i istinitim. To je hrabrost koju je čak i veliki Glenn Gould smatrao najvišim oblikom umjetničkog izraza, jer muzika ne postoji dok je ne udahnemo u prostor vlastitim bićem. Mentori, vi niste samo prenosili znanje. Vi ste bili poput Nadije Boulanger, koja je u svakom svom studentu od Coplanda do Piazzolle prepoznala njegov autentični glas, jer prava pedagogija nije u tome da učenik liči na učitelja, već da uz učitelja postane ono što već jeste, ali bolje, dublje i istinitije. Klavirski saradnici, često nevidljivi na prvoj crti scene, vi ste bili ti koji su udahnuli muzici puls i disanje, koji ste svojim senzibilitetom i inteligencijom podržali svaki dah, svaki prelaz, svaku boju. Bez vas, dijalog bi ostao monolog. Hvala vam što nosite muziku s tolikom diskretnom veličinom. Vi, dragi učenici, možda još niste svjesni, ali svaki vaš nastup ovdje već je ostavio trag. Ne po broju osvojenih bodova, već po načinu na koji ste nas podsjetili da je muzika nezamjenjiva, jer je dom duše, prostor gdje govor staje, a smisao počinje. U jednoj anegdoti, Beethoven je, vidjevši mladog pijanistu kako mehanički svira, rekao: “Vi Imate tehniku, ali gdje je vatra ?” Vi ste pokazali da u vama ima i tehnike i vatre i ono što najviše vrijedi, žara koji ne traži savršenstvo, već istinu. Zato, ne prestajte. Ne zbog nagrada, ne zbog priznanja, već zbog onog osjećaja koji imate kada zatvorite oči i ton postane prostor, vrijeme, molitva i igra, sve u jednom. Čestitam svim nagrađenim i njihovim mentorima. Još važnije, zahvaljujem vam na muzici, na iskrenosti, na svemu što ste ovom svijetu dali, a nikada nećete znati koliko mu je to bilo potrebno. Zato, dok večeras silazite sa bine, možda ćete razmišljati o tome jeste li svirali “čisto”, jeste li zaboravili dah, jeste li bili dovoljno jaki, tihi ili muzikalni. Ali ono što nećete znati, što možda nikada nećete ni saznati, jeste da ste možda baš vi večeras bili razlog što je neko opet povjerovao u ljepotu. Možda ste nečijoj tišini dali zvuk. Možda ste dotakli nečije srce u trenutku kada je mislilo da je samo. Muzika nikada ne udara na vrata, ona ulazi tiho. A kad jednom uđe ostaje zauvijek. I baš zato, ne morate znati koliko ste ovom svijetu potrebni. Dovoljno je da nastavite da svirate, da pjevate. Svijet vas treba više nego što mislite”.

Zorana Jovanović,

direktorica JU Muzička škola Tivat